srijeda, 6. siječnja 2010.

Sve samo ne Hrvatsko !

...U potpunosti dijelim Tvoje (vaša) mišljenja i držim da je dobro koristiti se ovim putevima kako bismo jedni drugima bili poticaj promišljati i birati onoga predsjedničkog kandidata koji će popraviti narušeno stanje u domovini odnosno uvriježeni stav spram onih najviših domovinskih vrednota ovoga našeg vremena. To je dignitet Domovinskog /(oslobodilačkog) rata i priznanje našim BORCIMA domoljubima koji su nam ostvarili stoljećima sanjani cilj imati svoju slobodnu, samostalnu i suverenu državu HRVATSKU. Ova spodoba od predsjednika i politička komunistička oligarhija koja se preobukla u socio-liberalno ruho SDP-a, HNS-a itd. u sebi i nadalje nosi klicu starog komunističkog sjemena, a to je: Sve samo ne Hrvatsko.

Za mene je Josipović jedan od onih idealnih predstavnika koji svojom, , navodnom izvanjskom nevinošću, može i treba za velemožne poklisare odraditi njihov cilj obnoviti nikad nepreboljenu versaillesku tvorevinu Jugoslaviju u bilo kojem novom obliku. Bitno je Hrvatsku utopiti u neku zajednicu gdje će biti minoritet (manjina) i neće moći ništa drugo činiti no ono što je bila u Jugokazamatu.

U Jugoslaviji su naše domoljublje osudili stavivši ga u znak jednakosti s fašizmom. Pa smo se morali opravdavati kako mi nismo genocidan narod. Svrha toga i jest ovaj sud u Haagu. Dokazati kako su hrvatski generali genocidni generali, a rat kojeg su oni vodili je genocidan rat, dok narod koji je u njemu sudjelovao je genocidan narod. Država koja je rukovodila tim zločinačkim ratom je zločinačka i genocidna država koju treba predati nekoj majotitativnoj članici neke buduće konfederacije u kojoj će Hrvati trebati (morati) dokazivati das u samo željeli svoju slobodnu domovinu.

Birajmo Josipovića i uspjeli smo ostvariti slobodnozidarski plan konačnog i definitivnog uništenja hrvatskog naroda i njihove državotvornosti HRVATSKE DRŽAVE zauvijek. Rekli bi oni onda: Samo lud čovjek može dopustiti da ga zmija dvaputa ugrize iz iste (Hrvatske) rupe

Eto ti .… pa vidjet ćemo koliko su Hrvati politički svjestan narod ili su politički prokleti da zbilja ne znaju ništa drugo nego biti roblje tuđinskih ideja.

Ako je tomu tako onda nam i ne treba Hrvatska. Jer ako nismo samosvojan narod sa vlastitim stavom, idejama i voljom to i sprovesti i održavati do u vječnost – nismo je ni zaslužili.

Hrvatska kao pojam i stvarnost nije prćija da je može uživati svaka budala

subota, 12. prosinca 2009.

Izbor za Predsjednika države

Danas nam je potreban Tuđman ne samo zbog njegovih osobnih vrijednosti kao čovjeka i snage njegovih ideja već i zbog velikog iskustva koje je stekao u međunarodnoj politici u vrijeme stvaranja hrvatske države te poznavanja zakulisnih i prljavih igara svjetskih moćnika koji i dalje, zahvaljujući našoj političkoj mafiji uništavaju Hrvatsku.
Piše Maja Snajder na ovom našem linku.

petak, 20. studenoga 2009.

SRAMOTNI SABOR I KORUMPIRANI PREDSJEDNIK RUŠE TEMELJE HRVATSKE


Piše: Luka Podrug, 17. studenoga 2009.
U komunističkoj Hrvatskoj crveni su i dalje na vlasti, prerušeni u vlasnike i menadžere. Dobro su raspoređeni u vodstvima svih parlamentarnih stranaka a posebno u financijsko medijskim institucijama. Dvadeseta obljetnica pada Berlinskog zida 9. studenoga trebala bi biti prigoda za promišljanje da li je komunizam pao ili živi kroz prilagođene i kamuflirane komuniste.

Najstrašniji zločinački sustav u povijesti čovječanstva koji je odnio stotine milijuna ljudskih života, usprkos rušenja Berlinskog zida, svih deklarativnih osuda i deklaracija živi i dalje i to ne samo u glavama domaćih nostalgičara. U Hrvatskoj se pritajio samo za vrijeme Domovinskog rata, ali se zato provokativno razgoropadio poslije rata. Hrvatski komunisti se i dalje javno ponose svojim zločinima dok prkosno slave i glorificiraju svoje zločince. Satrap i krvnik Tito izdiže se opet na pijadestal svetosti. Obilježavaju se na vrlo provokativan način uz partizanske pjesme i crvene zvijezde obljetnice partizanskih komunističkih pokolja i tzv. oslobođenja gradova koja su partizani u pravilu oslobađali od slobode i Hrvata.

U glorificiranju komunizma prednjači trenutačni predsjednik. Čovjek kojemu uskoro istječe rok trajanja, pa su mu zaštitnici i obožavatelji u ozbiljnoj dvojbi, kamo s njime? Gdje ga odložiti, kako ga zaštititi, konzervirati i skloniti od bijesa poniženih građana gladnih pravde. Istekom službenog roka trajanja, sada već vidljivo pokvareni predsjednik i sam osjeća svoj skori kraj, pa dosljedan sebi opet mijenja stavove ne bi li još malo politički preživio. Pravda se odjednom Gotovini, a ničim izazvan najavljuje pomilovanje Norca, priželjkujući da mu se ovaj obrati.

Kako se odjednom jadno ulizuje, on koji se predstavljao kao moralna vertikala i zaštitnik tzv. demokratske i građanske javnosti. On, katastrofa od čovjeka, moralna ništica i beskičmenjak bez trunke stida zaboravlja kako je prije nekoliko mjeseci oduzeo Norcu sve počasti i time namjerno ponizio ne samo njega nego Alku, Sinj, Cetinsku krajinu. Sada na odlasku opet se želi prikazati drukčijim pa dijeli milost. Kao prozirni, dvolični i podli kameleon opet mijenja mišljenja, strane i stavove kao čarape. Uzda se u naivnost i kratko pamćenje naroda svjestan kako ga sustižu mnoge afere i kriminalne djelatnosti kojih je bio pokrovitelj.

U aferi Podravka Mesić je zvao za kredit SMS- u, pa nije zvao, pa je opet ipak zvao. Taj čovjek je oduvijek nekažnjeno lagao pa i dalje olako laže nadajući se opet brzom zaboravu. Sustiže ga Pirovac s kojim čas ima veze pa opet nema veze, a u slučaju Badel je utjecao pa nije utjecao, cementare ima pa nema, direktor INE jeste ili nije njegov, Petrača poznaje pa ne poznaje…Usprkos mnogih dokaza Bajić i dalje mudro šuti i čeka nalog politike a Karamarko ga otvoreno štiti jer ga je Mesić zato i postavio. Srećom vrijeme mu ističe. Rok trajanja mu je pri kraju. Uskoro će jadni, stari, tužni, nemoćni, zločesti i pokvareni predsjednik zauvijek biti odbačen na smetlište povijesti i tako napokon doći pred sud pravne države na koju se tako često pozivao.

Budući predsjednik mora biti sve ono što nije sadašnji , mora biti njegova potpuna suprotnost kao što je to rečeno na skupu potpore Miroslavu Tuđmanu. Umjesto o tome kakav bi trebao biti budući predsjednik, mediji lažno i senzacionalistički javljaju kako se ekipi koja je prikupljala potpise za predsjedničkog kandidata Miroslava Tuđmana očigledno omakla neopreznost, pa su umjesto hrvatske na štand objesili zastavu s grbom NDH. Za redikule koji se nazivaju novinarima svaki hrvatski grb koji počinje bijelim poljem je ustaški . Neznalice, manipulatori, plaćenici i lažljivci prevladavaju u našim vodećim medijima.

Zanimljivo tim najčešće priučenim polupismenim medijskim lešinarima koji se predstavljaju vitezovima demokracije i koji stalno traže nepostojeće ustaše niti malo ne smeta crvena zvijezda kao simbol zločinačkog komunizma. Ne smeta im ni zvijezda pod kojom je sravnjen Vukovar ali se svi dignu na zadnje noge na pozdrav Za Dom Spremni pod kojim su obranjeni i Vukovar i Hrvatska. Stoga je dobro da osim spomenute sorte postoje na političkoj sceni i za dom spremni pošteni rodoljubi.

Na žalost poštenih rodoljuba očito nema u Hrvatskom saboru gdje prevladavaju guske koje su glasovale za još jednu nacionalnu izdaju. Usprkos snažnih i jasnih prosvjeda Crkve i prvi put intelektualaca različitih svjetonazora a i šire javnosti protiv prodaje teritorija saborski zastupnici su osramotili Hrvatsku a posebno njene branitelje. Tužno je i sramotno što korumpirane i kompromitirane vrhuške braniteljskih udruga kukavički šute na nacionalnu izdaju, zbog svojih privatnih privilegija. Slovenski predsjednik javno kaže kako arbitražni sporazum omogućuje Sloveniji postizanje nacionalnog cilja, što je osiguravanje "teritorijalnog kontakta s otvorenim morem". Slovenci ipak organiziraju referendum o hrvatskom teritoriju, a Hrvati se spremaju opet izabrati izdajnika za predsjednika.



Hrvatski list Luka Podrug

petak, 9. listopada 2009.

O Thompsonu i zabrani ulaska u zemlje EU

O ZABRANI ULASKA MARKU PERKOVICU “THOMPSONU” U EUROPSKE DRZAVE POTPISNICE SCHENGENSKOG SPORAZUMA

OD AUTOHTONE HRVATSKE STRANKE PRAVA STUTTGART

Povodom skandalozne i sramotne zabrane ulaska g. Marku Pekovicu „Thompsonu“ u europske drzave koje su potpisnice schengenskog sporazuma nanesena je velika nepravda g. Perkovicu, njegovoj publici te Hrvatskom narodu.

Tim cinom komisije EU-a preslo je se sve granice dobrog ukusa. Pokazalo se pravo lice te kulturocidne i antikrscanske nakane globalnog judeo-masonskog lobija i same EU i njezinog nasilnog nametanja „novog svjetskog poretka“.

Apsurd je g. Perkovica i njegov prateci band prozivati zbog velicanja fasizma i podupiranje antisemitizma. Kao sto se primjerice moglo vidjeti prije nekoliko tjedana na njemackome televizijskome programu WDR u emisiji “Cosmo-TV” koja se bavi zivotom stranaca sa i bez njemackog drzavljanstva u SR Njemackoj. Urednistvo emisije je cak publiku g. Perkovica a posebno mladju generaciju hrvatskih iseljenika nazivala simpatizerima „ekstremnog fasizma“, „fasisticki“ predznak su takodjer dodijelili poglavniku Nezavisne Drzave Hrvatske Dr. Anti Pavelicu, cijelome oslobodilackom i revolucinarnom Hrvatskome Ustaskome Pokretu i generalu Hrvatske vojske g. Anti Gotovini, nazivajuci ga ratnim zlocincem.

Ocito je da njemackim sluganskim vlastima ne odgovara posjecivanje “Thompsonovih” koncerata mladih Hrvata iz Njemacke, i njihovo odrzavanje vlastite kulture i ocuvanje tradicionalnih obicaja svojih predaka. Urednistvu se cak zamjerilo masovno nosenje dresova Hrvatske nogometne reprezentacije na iseljenickim skupovima i koncertima. Jer se time osporuje i sprijecava neprirodna integracija i asimilacija po judeo-masonskom patentu EU-a u njemacko drustvo.

Nepravda je jos veca sto se u Njemackoj, Austriji, Svicarskoj, (pa cak i Hrvatskoj) itd. bez zabrana odrzavaju koncerti sovinistickog srpskog pjevaca „Baja Mali Knindza“ koji i u BiH, te Srbiji ima pravo nastupa na skupovima Seseljeve Srpske radikalne stranke. Moram napomenuti da se razlikuju hrvatski i srpski nacionalizam, jer se cestiti hrvatski nacionalizam ne sastoji od sovinisticke, poganske i imperijalne pozadine te mu nije judeo-masonstvo pokrovitelj kao u srpskom slucaju primjerice „Nacertanije“ i velikosrpska ideologija.

Sami naslovi pjesama i repertoara „Baje Malog Knindze“ govore o kakvom se umjetniku radi. Npr. pjesme poput “moj je cale ratni zlocinac”, oj, Seselju srpski spasitelju”, “Bog je srbin nebesa su nasa”…,itd., se sastoje od ponizavanja, mrznje, rasizma, sovinizma i fasizma. Isto tako bez vecih poteskoca nastupaju turski sovinsticki glazbenici okupljeni oko turske iseljenicke zajednice u Njemackoj i sovinisticki nastrojenih turskih nacionalista “Bozkurt”(“Sivi vukovi”) i turske sovinisticke stranke MHP. U redovima bozkurtovaca je bio i atentator na papu Ivana Pavla drugog, Mehmet Ali Agca .Pokret Bozkurt ima i izricito antihrvatske, antikrscanske i imperijalne temelje snivajuci veliku Tursku tojest Osmansko carstvo od Pozestine u Slavoniji, preko BiH, sve do Kine. Sam osnivatelj MHP-a i podupritelj te vrste nacionalizma u Turskoj pokojni g. Alparslan Türkes govorio je da mu je Adolf Hitler politicki uzor. Sumnjiv je i proslogodisnji dozvoljeni nastup “Bijelog Dugmeta” bas na dan Republike zlocinacke, komunisticke i darvinisticke SFRJ u Sindelfingenu. Uz mnostvo ateisticko i jugonostalgicnih obozavatelja “Titinog kulta”. Cak i sotonisticke i okultne rock skupine nastupaju u RH i sirom EU-a bez vecih poteskoca. Kao sto su Manson, Lordi, itd.

Marko Perkovic “Thompson” ne spada u tu kategoriju “umjetnika” i time je on, njegova glazba, njegova krscanska vjera i Hrvatstvo trn u oku vladajucem i mocnom judeo-masonskom sistemu u svijetu. Sumnjam da se radi osobno o “Thompsonu” kao izvodjacu, da se bilo tko od hrvatskih glazbenika odluci za takav glazbeni pravac isto bi bio kaznjen, bojkotiran, klevetan i kompromitiran kao on.

G.Perkovic i prateci band imaju podrsku A-HSP-a Njemacke, kao i svakog cestitog Hrvata i Hrvatice.

David Dado Jambrak

ponedjeljak, 3. ožujka 2008.

Otiša je otac moj daleko....

Pogledaj na dno stranice

četvrtak, 14. veljače 2008.

Sjećanje na Joška Tomičića





Osnovnu školu završio je u rodnom Zagvozdu, dok je srednju školu završio u Splitu. 1983. godine odlazi u Dansku .1991. godine dolazi natrag u Hrvatsku, gdje je počela njegova pjevačka karijera. 1994. je nastupio prvi i posljednji put na Skalinadi s pjesmom "Pjesmo moja, moja ljubavi". 1996. izlazi njegov prvi album "Plava kosa, crno vino", a 1998. izlazi njegov drugi i posljednji album "Vrata raja".
Poginuo je 8. prosinca 2000. godine u 32. godini života, na državnoj cesti Split –Zagreb u Lici.Bio je omiljen ne samo kao pjevač već i čovjek. Nastupio je na mnogim dobrotvornim koncertima , a veliki je bio prijetelj Marka Perkovića Thompsona, koji će zapjevati „Zašto nam poginu brate Joško“. Zbog sličnog glasa mnogi nisu prepoznali koji od njih pjeva. Pjevao je domoljubne hrvatske pjesme, na kojem će mu istinski Hrvati domoljubi biti trajno zahvalni. Neprijatelji hrvatskog naroda spočituju mu ovo i ono kako to čine i drugim istinskim i čestitim Hrvatima, ali zato će Joško ostati u našim srcima i molitvama kao veliki hrvatski sin i domoljub koji je samo volio svoju obitelj i domovinu Hrvatsku!

Nediljko Čagalj - Neno čelnik Hrvatskih pravaša Zagvozda





Od početka višestranačja u našoj zemlji Nediljko Čagalj bio je uvijek na čelu Hrvatske stranke prava u Zagvozdu. Na zadnjim izborima za Općinsko vijeće Zagvozda nije bio odlukom viših organa HSP-a postavljen za nositelja liste te stranke, Nediljko je osnovao u Zagvozdu HP i stao na njihovo čelo.Istaknuti je borac protiv kriminala i nezakonitih radnji što mu je dalo epitet jednog od najboljih zagvoških političara.



Više o stranci i prošlim izborima
Povijest nam govori da su Hrvati stenjali svaki puta kada je Hrvatima vladao stranac. I za vrijeme Austrougarske, Kraljevine Jugoslavije i SFRJ,... Hrvati su se naivno obraćali velikim državama i sklapali saveze s njima u nadi da će im biti bolje, a svaki puta se pokazalo da su ih stranci samo iskorištavali za svoje interese. Svaki sklopljen savez je Hrvate koštao krvi i znoja, materijalnih dobara i ljudskih žrtava da izađu iz njega.
Ulaskom u EU Hrvatska ponavlja povijesnu grešku zato na referendumu recimo NE u EU!

Izbori u Zagvozdu 23. listopada 2005.
Ovo je bila naša lista HP-HPP Zagvozd:

1. Nediljko Čagalj, Zagvozd, nositelj, dosadašnji predsjednik HSP-a Zagvozd,
2. Ivo Buljubašić, Zagvozd, poduzetnik
3. Davor Šuvar, Zagvozd
4. Katica Dedić, Zagvozd
5. Čedomir Lizatović, Krstatice,
6. Zorica Brkan, Zagvozd,
7. Hrvoje Mušura, Zagvozd,
8. Katija Djaković, Zagvozd,
9. Hrvoje Čagalj, Zagvozd,
10. Ivan Zec, Krstatice,
11. Ivan Djaković, Zagvozd.

Priča o Vukovaru

Prije točno petnaest godina srbo-četnici i jugo armija ušli su u potpuno razoreni grad Vukovar. Kako su grad mjesecima potpuno razarali i razorili, ulaskom u grad preostajalo im je da se obruše na civile, zarobljene branitelje HOS-a, ZNG-a i MUP-a RH, te ranjenike i osoblje iz Vukovarske bolnice. Pijane bande srpskih vojnika tukli su, klali i ubijali nemoćne,žene i djecu. Ljude su sakupljali po logorima Velepromet i Ovčara, nekima su ta mjesta postala grob, a onim preživjelima urezala su se u sjećanje strašna mučenja koja su provodili dojučerašnji susjedi ubojice! Dio branitelja i civila odveden je u zatvore u Srbiji gdje im se sudilo i gdje su se strašna mučenja nastavila. Vukovar se hrabro odupirao nadmoćnijem neprijatelju, ali je i pokleknuo jer su domaće izdajice i ratni profiteri tako odlučili. Grad je hrabro branilo nekoliko stotina ljudi, pripadnika HOS-a, ZNG-a i MUP-a RH, preživjelima čestitam na hrabrosti, a preminulim braniteljima i civilima neka je laka hrvatska zemlja! Svjedoci koji i danas žive neka nikada ne zaborave što su radile sile zla sa istoka!

Bog i Hrvati! Za dom Spremni!

... lišće u sadašnjem Vukovaru drukčije treperi ... Vuka je pritajena, Dunav teče tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji... Noć je osamljena poput udovice uronule u uspomene... Vukovar se naučio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni... i koliko god se nekome činilo da ozdravlja, uspravlja se, raste i obnavlja se, Vukovar još ne živi... kao da je zastao biti Vukovar...

Što se toga 18. studenoga dogodilo Vukovaru? Tko je predao grad "jugoslavenskoj narodnoj armiji" i četnicima? Zapisa o tome je na stotine tisuća stranica. Što je istina o Vukovaru? Nitko točno ne zna. Zna se kako je grad s tridesetak tisuća stanovnika branilo jedva 1800 branitelja, nestalih je više od tisuću, odvedenih iz bolnice 261... Mnogima se još i danas nezna sudbima. O hrvatskoj Hirošimi ili Guernici, kako se od tada zove ovaj simbol ratnih stradanja, nitko ne govori bez emocija. Majke nestalih i poginulih, zarobljenici, prognanici, svatko ima svoju ispovijed i ne zna se čija je sudbina strašnija.

Zna se da je rat u Vukovaru počeo 24. kolovoza prije deset godina i trajao sve do polovice studenoga, i da je stotinu i dva dana Vukovar živio pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade i oko 4000 ljudi i 360 tenkova... Danas - Vukovar se polako diže iz mrtvih, kuće se obnavljaju, ljudi se vraćaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraćeni četničkim pjesmama, prognani iz grada prije deset godina, vratili su se i još se vraćaju. I potvrđuju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavaševic bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mučki ubili, poručio: "A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nade. Grad - to ste vi"!

Naš Jozo Mušura poginuo je u Vukovaru, dok su Matko Buljubašić, Tonći Pruže i Jozo Rako poginuli u obrani jedine nam Domovine Hrvatske.Njihova mučenička smrt i tisuća hrvatskih sinova u ovom Domovinskom ratu zalog su sretnije budućnosti nas i naših pokoljenja.Iz njihove će mučeničke smrti rasti nova pokoljenja Hrvata i Hrvatica koji će ljubiti i graditi DOMOVINU HRVATA. Na nama je starčevićancima da nikad ne zaboravimo ove naše sinove, da njihova mučenička smrt ne bude uzaludna. BOG I HRVATI !
PS: Trojicu civila rodom iz Zagvozda, a koji su živjeli u Baranji i Belom Manastiru ubijeni su na početku Domovinskog rata i to:Ivan Tomičić pok. Mate i njegov brat Dane. Ivana su odveli četnici i za njega se više ništa nezna, dok su Danu zaklali pred obiteljskom kućom u Baranji.Kao i Nikolu Stapića pok. Ante Čurdu zaklali su četnici pred njegovom kućom u Belom Manastiru


Croatio ka mater te volim

Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači

Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite

Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača

Nek te rani kora kruva
Kap'ja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli

Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine
22.10.2006. u 00:16 • 4 Komentara • Print • #
Pozdrav HP-HPP Zagvozd, lijepo je da imate svoj blog.

Pravaš - Bog i Hrvati! • 03.02.2007. u 00:44

zakon blog......swrati.........pozzz.......Za Dom Spremni!!

mafija • 28.04.2007. u 15:26

ma odlicnoooo!!!!!!puno pozzzzz......pusach.

neskvik • 28.07.2007. u 14:57

Svaka vam čast na promicanju pravaških vrijednosti! No jeste li znali što se događa u sl brodu? pogledajte!